Budvanski sindromi

- Hajde ti, sine, prvo dok ja ne nađem novčanik.

- Neka, nema veze, ne žurim, sačekaću.

- Ja ću 300 da zamenim. To mi je sestra poslala, ja inače nemam odakle, penzija mi je 15 000, sin mi pao u depresiju, treća godina fakulteta, račune ne bih imala da platim da mi ovo sestra ne šalje. Dobro se udala, znaš, pa ima. A ja ne mogu da izađem na kraj sa svim problemima. On ima 23 godine, ništa ne radi, a gde su meni tablete... Ja završila fakultet, rodjena sestra samo srednju školu, ali dobro se udala i živi u inostranstvu i eto kakav ti je život. Nego to ti je tako, svi su se bolje snašli u Beogradu nego mi meštani koji smo rođeni ovde.

Sve što sam rekla u mjenjačnici nakon toga bilo je 'Hvala, prijatno.'
Da li smo stvarno nesnalažljivi? Da li je svuda ista situacija? Jesu li Crnogorci u Beogradu ekonomski stabilniji u odnosu na Beograđane? Kakva je situacija u Budvi? Da li djevojke idu linijom lakšeg otpora pa se dobro udaju umjesto da grade karijere? Koračala sam beogradskim ulicama i tražila odgovore na ova pitanja dok mi je kiša kvasila lice.




Često ćete čuti kako ljudi kažu Budva je mjesto gdje su nekada živjeli Budvani. Ruku na srce, ovo nije daleko od istine. Koje uslove treba zadovoljiti da bi neko sebe nazvao Budvaninom? Dokaz o prebivalištu ili afirmacija od strane staromještana? Zašto Budvanima toliko smetaju ljudi sa strane? Možda zato što pridošlice grizu i oštre zube dok Budvani imaju urođeni sindrom zvani gazda kafića. Momci, što ćete popit? – san svakog Budvanina. Mnogi bi se osjetili prozvanim i uvrijeđenim, međutim činjenica je da prije par godina nije moglo da se formira odjeljenje kuvara i konobara u budvanskoj srednjoj mješovitoj školi. Da li se radi o Y generaciji? Svi su natprosječno inteligentni, marljivi i spremni za visoko obrazovanje? Ili se opet vraćamo na kompleks? - Zašto bih ja nekoga služio, kad će doći mojih pet minuta? Upravo zbog ovakvih razmišljanja, veliki dio omladine sjedi kući i čeka svoj trenutak dok radna mjesta budvanskih kafića upražnjavaju ljudi sa strane.



Oni koji su imali pak malo više sreće da odu u Beograd ne razmišljaju o tome.
Dolazimo do sindroma broj dva- Crnogorac u Beogradu. Uprkos tome što ne žive u krugu dvojke, prvu jutarnju kafu piju u ulici Strahinjića Bana. I kažu Crnogorci su lijeni? Interesantno je i da važi pravilo ako ste Crnogorac/ka, živite u Beogradu, sunčan je dan, vi žurite, a Knez vam je prečica do cilja zaobiđite ga i idite zaobilaznicom. Zaustavljaće vas čak i oni ljudi koji vam se nikad nisu javili na ulicama rodnog kraja. Previše lažnih poljubaca i priča od Kulina bana.
Nismo mi snalažljiviji, draga gospođo, mi smo samo jedan mali klan koji je od Vračara napravio malu Crnu Goru dok vi radite isto što i mi kada smo na svojoj teritoriji- lomimo jedni drugima noge.





Kako počinje budvanska priča o epskoj ljubavi? Bili jednom jedna Budvanka i gazda kafića.
Sve je više zelenih brakova. Sve je svježe, miriše na ljubav, novorođenčad i novac. A gdje su  nestali obrazovanje i samoostvarivanje? Da li se ovdje radi o sindromu udavače koja se bolje snašla od one usjeđelice što je uspjela sebi da izgradi karijeru?
Poslovna žena, naizgled nema puno vremena pa ne stiže da se bavi tuđim životima jer zarađuje. Jadna ona, nema vremena ni za ljubavni život zato je nervozna, reći će one druge. Moram da priznam da se mnogo grublje riječi i poređenja koriste za ovo. Ali zašto gubiti vrijeme na iščitavanje knjiga i uopšte intelektualno i kulturno razvijanje kada postoji mnogo lakši put do Michael Kors torbe?
 Dva pera zelene salate na tanjiru, teretana, duckface fotografije, lajkovi na Instagramu, petnaestosekundni klipovi  mahanja glavom i otvaranja usta kao riba na suvom uz pratnju novog turbo folk hita. Malo upornosti i eto vas u bijelom.
 P.S. Zaboravite na provod bar tri mjeseca!
Oh ,da, niste znali? Postoji i karantin za udavače! I kada se napokon dobro udate  onda postajete novopečena domaćica koja se bavi postovanjem slika na društvenim mrežama ispod kojih piše muž puž i savršeno dijete. Interesantno.

 Sreća se ne pokazuje, sreća se živi. Šta prikrivate? Koga pokušavate da navedete da vam zavidi? Moram da priznam da mene bacate u dubioze. Ali ovdje stavljam tačku. Obaveze i ulice rodnog kraja me čekaju.
I na kraju, sve same gazde kafića i srećno udate žene. Živite laž, propuštate mladost, pritom ograničeni kao balkon birate da ne mijenjate ništa, a onda ćete možda, kao takvi, i vi jednog dana biti nečija inspiracija za tekst.